pisma otrovnog pera

četvrtak, 20.09.2007.

SLIKA ZA SJEĆANJE

- Pogledaj me, zapovjedila je nježnim glasom. Pogledaj me dobro i takvu me pamti.
Odlazila je. Bio sam isuviše tužan za bilo koju utjehu.
- Kad god me se poželiš sjetiti vidjeti ćeš me takvu kakvu me vidiš sada.
Nisam bio u to siguran. Volio bih pamtiti njezin osmjeh.
Ležali smo goli u krevetu. Sjedila je na meni. Do maločas smo vodili ljubav. Osjećao sam kako me preplavljuje tuga. Valovi bola kolali su mojim tijelom. Kao nova struja. Umjesto krvi. Osjaćao sam ih jasno. Možda i previše jasno.
Odlazila je. Doduše, na kratko, ali mrzio sam rastanke s njom. Mrzio sam praznine kada bi otišla.
Gledao sam je. U sobi je bilo tek toliko svjetla da joj vidim obrise tijela. Ipak, dobro sam znao njezin lik. Kosa joj je padala na ramena. Njezine grudi, bile su mi pred očima. Ipak, nisam se mogao uzbuditi. Ne sada. Ne ovako. Znao sam da joj je teško. Ipak smogla je snage da mi pokuša urezati u sjećanje svoj lik. Znao sam da ću dovijeka pamtiti tu sliku. Zagrlio sam je. Spustila se na mene. Bila je hladna. Pokrio sam je. Grlio sam je osjećajući da drhtim. Ne od hladnoće. Grlio sam je, ne želeći je ispustiti iz ruku. Želio sam je zadržati. Znao sam da je sebično. Išla je na mjesto koje joj je trebalo donijeti ispunjenje, kakvo ja nisam bio u stanju dati. I jedan dio nje se veselio. I jedan dio mene je znao da je to za nju dobro. Ipak, moje srce, nije mi dalo mira. Nisam htio da ode. Kao sebično, razmaženo derište, htio sam vikati, svezati je, ne dati joj da ode. A znao sam da neću. Da ništa od toga neću učiniti. Jer ne smijem. Zbog nje. Ionako je samo ona bila važna. Meni. Isto sam tako znao da ću je pamtiti. Upravo takvu. Razbarušene kose. Mirisnog tijela nakon vođenja ljubavi. Toplog pogleda. Mekane kože.
Moju.

20.09.2007. u 11:43 • 15 KomentaraPrint#

srijeda, 19.09.2007.

SJEĆANJE NA SLIKU

Ležala je na krevetu, okrenuta mi leđima. Bila je gola. Plahta prebačena preko njezinih nogu, ostavljala je dovoljno tog lijepog tijela, otvorenog pogledu, da joj se mogu diviti. Bila je lijepa. Pratio sam liniju njezina tijela, od kose, niz vrat, ramena, struk, bokove. Imala je glatku kožu, svijetle boje. Bio je sumrak, i nešto je bilo prekrasno u toj slici. Bila je oslonjena na lakat desne ruke. Ležala je na desnom boku. Bila je mirna i tiha.
- Volio bih da sam slikar. Ili da barem znam slikati.
- Zašto?
- Da te mogu naslikati.
Približio sam joj se. Milovao sam je prateći liniju njezina tijela. Bio sam uzbuđen, ali ne kao prije. Uživao sam. Da, to je prava riječ. Uživao sam. Što je milujem, što je tako lijepa, što je moja. Ona nije bila klasičan primjer ljepote. Nije imala savršene crte lica, imala je nepravilne zube. Imala je duboke oči. Tamne. Mogao sam se izgubiti u njima. I doista bih volio da znam slikati. Da ja mogu prenijeti svoje osjećaje prema njoj, slikajući je. Fotografija nema tu moć. Bila je lijepa meni. Bili smo na kasnom ljetovanju. Na moru. Bilo je prehladno za kupanje. Provodili smo dane u sobi. Igrali smo se. Kao djeca. Doduše, sve su te igre bile nabijene erotikom. Ali su bile igre. Uživljavali smo se u likove. Smijali. O, da puno smo se smijali. Nismo vodili ljubav svaki dan. Kao neki parovi, u početku veze. Bili smo ispunjeni i zadovoljni. Tada smo malo vremena provodili zajedno, pa nam je bilo dovoljno što možemo biti zajedno cijeloga dana.
Sjetio sam se večeras te slike. Od tada je prošlo punih dvadeset godina. Ali ja je još nosim. Ona je danas moja supruga. I ja je svejednako volim. Drugačije, ali jako. I meni je i danas tako lijepa. Ono što sam oduvijek volio na njoj, vrijeme nije moglo narušiti. Njezin fantastičan osmijeh. Njezinu samouvjerenost, njezine oči. Vrijeme tome ne može ništa. Baš ništa. Slavimo 18 godina braka. Naš je brak punoljetan. Gledam je u našoj blagovaonici, obasjanu svjetlošću svijeća. Zajedno smo pripremili tu večeru. Sjedimo u tišini. I opet uživam. I još se ponekad igramo. O da. I još se puno smijemo. Oduvijek smo mogli zajedno šutjeti. To je najdublji oblik pripadanja. Gubim se u njezinim očima. Sve što osjećam je zahvalnost što je imam i ljubav koja još uvijek traje.

19.09.2007. u 17:04 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 11.09.2007.

DEFINICIJA

Gledala je znatiželjno oko sebe. Bila je prvi puta u mojem stanu. Natočio sam bijelo vino i sjeo na dvosjed, pokraj nje. Počeli smo razgovarati. O životu, poslu, nama. Kako sam načeo filozofiranje o seksu, više se i ne sjećam.
-Vođenje ljubavi je po definiciji prokreacijska, božanska energija. Dakle, služi za stvaranje novoga života. Ali, na sreću, mi imamo moć uživati u njemu.
Ni sam ne znam kako sam načeo tu temu. Želio sam je dovesti u krevet. Činilo mi se da će filozofiranje pomoći. Da će me ozbiljno shvatiti. Da će me htjeti. Poznavali smo se godinama. Radili smo zajedno. Prije četiri mjeseca počeli smo se viđati izvan posla. Nisam je silio na seks, činilo mi se da je pala upravo na to.
- Mi?
- Pa mislim ljudi. Manje više, svi smo mi ljudi.
- Zašto manje-više?
- Zato što se neki od nas ponašaju, počesto, kao da to i nisu.
Ovo su bile vode razgovora do kojih nisam želio doći. Kuda smo zaglavili? Želio sam seks, ali mi se učinilo da bi ona rado filozofirala. Pustio sam je. Neka se malo opusti.
- Počesto?
- Ma da. Kad smo loši, uvijek je prečesto. Za one druge. Kojima činimo nažao. Svjesno, ili ne. - I kaj sad? Voditi ćemo ljubav, samo kad poželimo dijete?
To mi je dalo nadu. Željela je i ona mene.
- Naravno da ne.
- Nego?
- Nego... ćemo se paziti.
- Aha, promrmljala je tužno.
- Što je? Što ne valja?
- Ma, ništa, sve ok.
- Ma nije sve ok. Vidim da si se snuždila.
Znao sam da želi dijete. Bila je odgojena da se uda i rađa. Shvatio sam to prije. Meni se nije žurilo. Ne da sam žudio za djecom, sada. Ali ipak.... ne još. Pitao sam se, kada ću biti. Vjerovao sam da će mi se prosvjetliti. Da će mi doći ta ideja kad za to dođe vrijeme. Zagrlio sam je i počeo ljubiti. Uživala je. Nastavio sam. Moja je ruka lutala, istraživala. Odmaknula se od mene. Pogledao sam je upitno.
- Ne mogu. Ne sada. Ne još.
- A kada?, upitao sam je nestrpljivo. Bio sam već poprilično uzbuđen.
- Pa nakon vjenčanja, rekla je sasvim ozbiljno.
Isuse, imala je 26 godina. Nije valjda još nevina. A ako i jest... nisam mogao vjerovati. Bila je prilično slobodna. Skoro da nisam povjerovao. Činila mi se „normalnom“. Nisam mogao ni pretpostaviti do kuda je sezao njezin odgoj. I što sada? Da je pustim da ode? Nisam bio siguran da želim prvesti ostatak života sa ženom koja je tako odgojena. I koja će tako odgajati moju djecu. Hm, djeca! Opet ta tema. Gledala me tužno. Bio sam siguran da je ovo već doživjela. I da će biti ponovno udarac. Ako je odbijem. Da će se ponovno razočarati u ljudima, muškarcima, životu. Bila je tako lijepa, nježna, toliko privlačna. Vjerujem da bi je svatko poželio za ženu. Ipak, ja nisam bio siguran da je to ono što želim. Osjetio sam se, kao pred zidom.
– Ostaviti ćeš me, zar ne? Upitala me gledajući me očima punim suza. Nije mi sudila, nije me molila, izrekla je to kao gotovu činjenicu. Nije me optuživala, ni krivila. To me slomilo. Vjerujem da me to slomilo. Donio sam odluku, u trenutku.
- Udaj se za mene, odlučno sam rekao.

11.09.2007. u 08:39 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.09.2007.

U MRAKU

Poznavali smo se mjesec dana. Viđali se svakodnevno. Želio sam je. No, nisam htio navaljivati. Nešto mi je govorilo, da bi s njom moglo biti drugačije. Te večeri, bili smo na večeri u kineskom restoranu. Stajali smo na parkiralištu. Krenuli smo prema mome autu. Uvijek sam je vozio na izlaske. Nehotice, spustivši ruku u džep, osjetio sam glatku kutijicu prezervativa. Sjedili smo u autu i vozio sam u tišini. Odlučio sam u trenutku. Pozvao sam je k sebi i pristala je. Vjerovao sam da me želi kao i ja nju.
Dok sam je skidao, uživao sam kao nikada. Uzbuđivala me. Nije mi bilo važno ništa. Ni kako izgleda, ni ljepota, ni išta o čemu sam prije razmišljao. Bilo je važno samo to da me uzbuđivala do bola. Moje su prepone vapile za njezinim dodirima. Za njom.
Bio je mrkli mrak. Ništa nisam vidio. Bio sam svjestan njezinog tijela koje se previjalo na meni. Opkoračila me svojim nogama. Držao sam je za bedra i polako, izluđujući spuštao na sebe. Čuo sam njezino stenjanje, koje je povremeno prelazilo u tihi vrisak. Sve više sam se uzbuđivao. Ipak, odagađao sam. Suzdržavao sam se. Htio sam da traje. Nisam bio svjestan buke koja je dolazila iz vana. Koža joj je bila skliska od znoja. Ljepio sam se po njezinom tijelu. Činilo se da je znoj ljepilo koje nas spaja. Sjeo sam i priljubio se poptuno uz njezino toplo tijelo. Godio mi je taj osjećaj. Usne su nam bile spojene. Voljela se ljubiti. U više navrata mi je to rekla. Nije me smetalo. Njezine čulne usne istraživale su moje. Imala je nemiran jezik. Ljubili smo se cijelo vrijeme. Slušao sam njezine jecaje, osjećao drhtaje njezina tijela. Grčevi orgazma potresli su njezino tijelo. Iznenada. Činilo se kao da se i ona iznenadila. Trajalo je dugo. Izvijala se jecajući. Više ništa nije bilo važno. Nisam se mogao više suzdržavati. Svršio sam duboko u njoj. Spustila se s mene. Opuštena, mirna, ubrzanog disanja. Naslonila je glavu na moje rame. Volim te, prošaputala je i zaspala. Bio sam sretan.

10.09.2007. u 13:37 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.07.2007.

RANJIVICA


„Kako mi to možeš raditi?“ – upitala je nemoćno.
„Sama si to tražila.“
„Nisam,“ rekla je prgavo.
„Jesi, jesi,“ nije popuštao. Sjedio joj je u krilu, pokušavajući je onemogućiti da ga i dalje gađa raznim predmetima. Kad mu je doletjela pepeljara, prekipjelo mu je. Posjeo ju je u fotelju i sjeo na nju.
„Težak si.“ – stenjala je.
„Neka sam.“
„Kada ćeš ustati?“
„Kad se smiriš i kažeš: „Oprosti što sam te gađala pepeljarom i ostalim“.“ – uživao je u svom položaju.
„Znači nikad“, procijedila je ljutito. „Težak si,“ ponovila je.
„To si već rekla.2 – smijao se. Noge su joj odrvenjele ali nije popustila.
„Mobitel ti zvoni.“ – nadala se da će ga se sad riješiti.
„Neka zvoni, ja ne ustajem.“ – nije se obazirao na zvonjavu.
„Možda je važno.“ – ponadala se.
„Zvati će opet.“ Šutjeli su.
„Oprosti, molim te možeš li se ustati?“ – popustila je. Ustao je. Htjela je i ona, ali nije mogla. „Utrnula sam, ne mogu se dići. Moram na WC.“ Nije joj povjerovao. Mislio je da je to još jedna njezina smicalica i da opet nešto sprema. „Molim te pomogni mi.“ Molećivo ga je gledala i on je popustio. Bez napora je digao na ruke i odnio do kupaonice, posjeo je na školjku i čučnuo kraj nje. Izmasirao joj je noge. Ona ga je gledala dok su milijuni trnaca prolazili njezinim nogama.
„Joj, kako škaklja.“ – meškoljila se. Zastao je.
„Ja te škakljam?“ upitao je ozbiljno.
„Ma ne ti, mravci, trnci, što god to bilo, i kako god se zvalo. Uh. Hvala ti, sad možeš izići da obavim što moram.“ Izišao je ali je ostao pred vratima za slučaj da ga zatreba. Sjedila je na wc-u i razmišljala o njemu. Možda bi se on stvarno želio brinuti za mene. Trebam li ja to uopće? Izišla je van i zagledala se u njegove oči. Htjela je pročitati u njima što osjeća. Gledao je ozbiljno u nju i on se pitajući istu stvar. S njom nikada nije bio siguran. Ipak čudesno ga je privlačila. Pomaknuo joj je pramen kose sa čela i ona se stresla. Silina emocija koju su osjećali obuzela ih je oboje. Zagrlili su se i počeli ljubiti. Ovaj puta nježno. Istraživali su jezicima jedno drugo i strast se razbuktala. Podigao je na ruke i odnio do njezine sobe. Polegao je na krevet i legao kraj nje.
„Što želiš ?“ – ozbiljnim glasom, upitao je.
„Tebe.“ – odgovorila je jednostavno. Zavukla mu je prste u kosu i otvoreno ga gledala. „Trebam te.“ Ovaj puta je bio siguran, da ga ne laže. Ranjivost koju je vidio u njezinim očima, rekla mu je puno toga. Sagnuo se i počeo je ljubiti. Trebala ga je, trebala je muškarca kojim neće moći manipulirati seksom, trebala je postojanost, trebala je ono što nije imala a za čim je žudila. Prošli su mjeseci od kada je zadnji puta vodila ljubav. Trebala je vođu, trebala je seks a da ona ne bude muškarac u krevetu. Nije bila zahtjevna, pustila ga je da vodi i on je to znao. Osjećao je što traži od njega. Zadovoljio ju je i nakon svega upitao: „Da li ti je itko ikada odolio?“
„Ne,“ rekla je jednostavno. Ne bahato, ne uobraženo. Bila je to istina. Čista istina, koje je ona bila svjesna. Legla je na njegove grudi i dopustila sebi da se opusti, slušajući njegovo srce. Nije ništa tražio. Nije tražio čak ni seks. Bio je tako pouzdan, a vatren kada je trebalo. Imao je maštu koju je upotrebljavao kad god bi ga izazvala. Ona je uživala u tim slatkim porazima. Time joj je davao do znanja da mu je stalo. Trebalo mu je puno samokontrole za to. Imao je strpljenja. Možda je voli, ponadala se. Čudila se samoj sebi zašto joj je to važno. Bila je zaljubljena u njega, shvatila je u tom trenutku. Ukočila se.
„Što se dogodilo,“ upitao je.
„Ma ništa, samo mi je malo hladno,“ lagala je i on je to znao. Nije inzistirao na istini jer ju je na neki način znao i sam. I on je mislio o tome. Znao je da mu je neodoljiva upravo zato što je osjećao za nju ono što nije nikada ni za koga. Izluđivala ga je ali je znao da ga ne bi mogla tako izluditi da je ne voli. Bilo bi mu svejedno kao i svima prije njega ali njemu nije bilo svejedno. Okrenuo se prema njoj i pustio da mu čita iz očiju što osjeća za nju. Znao je da joj treba malo sigurnosti u njega, da shvati da nije s njom samo zbog seksa. Vjerovao je da je shvatila.
„Želim te,“ rekao je i počeo je lizati po cijelom tijelu. Krenuo je od usana, preko obraza i ušiju. Plamen strasti obuzeo ih je prije no što je došao do vrata. Oblizao joj je cijelo lice, ruke, vrat, grudi, trbuh, noge a šećer je ostavio za kraj. Svršila je na njegov jezik dok su se njezini uzdasi urezivali u njegovo srce kao pjesma zaljubljenika. Zajahala ga je i pružila mu isti užitak. Svršio je duboko u njezinim ustima držeći je za glavu i grčeći se od užitka koji dugo nije osjetio. Gledala ga je vedro i smireno. Ponosna, ali ne bahata. Voljela mu je davati. Nije samo uzimala.
„Smiruješ me.“ – priznala je.
„Znam.“ – bio je siguran u to.
„Kako to?“ – iskreno je i znatiželjno željela znati.
„Zato što ti dajem ono što trebaš i tražiš.“
„A što trebam?“
„Trebaš ispunjenje. Sve imaš u životu. I ljubav i novac i uspjeh. Nedostaje ti samo muškarac koji će te voljeti. Koji će imati dovoljno strpljenja i ljubavi da uvidi što uistinu želiš i da ti to da.“ – objašanjavo je. Upijala je svaku riječ.
„A to si ti?“
„Možda. Ako me želiš.“
„Želim te, želim probati s tobom. Zato što ti vjerujem.“
„Da li to znači da me više nećeš proganjati i gađati?“ – izgledao je razočarano.
„A to ne. Sigurno ću te još koji puta gađati.“
„Drago mi je zbog toga.“
„Da??!“
„Da, da te mogu onda kazniti.“ Spustila je glavu sjetivši se kako ju je udario po guzici. Nije mogao vjerovati da se srami. Imala je dovoljno srama da spusti glavu na njegovo tijelo, ali se nije sramila izazivati ga svojim tijelom, kad god je za to uhvatila priliku. Možda je to zato što sada zna da joj je stalo pa njezina prava priroda prodire kroz maske koju je navukla tko zna kada. A možda i glumi, tko će znati. On sigurno nije ali ga je to zabavljalo.
„Što kažeš ti za te moje kazne?“
„Da su maštovite u najblažem smislu.“
„Sviđaju ti se?“
„Da i ti mi se sviđaš.“ Poljubila ga je bježeći u strast pred ranjivošću jer još nije bila spremna dati se cijela. Za sada. Nakon što je otkrio toliko bolnih točaka morala je uzeti konce u svoje ruke, bar za neko vrijeme. On je razumio i pustio da ga povede na čarobno putovanje kroz carstvo čula. Bila je nježnija no prije, bila je otvorenija ali mu je jasno stavila do znanja da ona vodi igru. A on je već tada znao da želi provesti život s njom Znao je da će ga izazivati i ludovati pred svima a kada ostanu sami biti će samo njegova i mirna poput umiljate mačkice. Sada je znao kako to postići. Vjerovala mu je i nije morala glumiti pred njim. Bio je zaveden i više nije imala potrebu dokazivati da je fatalna žena. On je upoznao i ranjivu djevojčicu.

15.07.2007. u 12:55 • 9 KomentaraPrint#

subota, 14.07.2007.

JEDNA LJUBAVNA

„Hoću ići u taj restić i hoću da ideš sa mnom.“ – inzistirala je.
„Ne želim ići tamo.“ – nije popuštao.
„Ali ja hoću. Čula sam da je prekrasan.“ – ona nije popuštala.
„Ne želim ići tamo. To nije mjesto za nas. Ima more drugih restorana.“
„Idemo. Već sam se spremila.“ – bila je uporna.
„Ne idemo.“ – stajao je nepokretno, zageladan u nju.
„Idemo.“
„Prgavice.“ – bio je ljut.
„Začepi.“ – bila je uvrijeđena.
„Prgava si.“ – njegova ljutnja je rasla.
„Nisam.“ – durila se.
„Sve mora biti po tvome.“
„Mora.“
„E ne mora. Ne može. Neću ići u taj glupi restoran i gotovo.“ – nije se dao smesti.
„A ja idem.“
„Ne ideš.“ – stao je na prolaz, da ne može proći.
„Zašto“, pitala je u čudu.
„Zato što tamo idu samo mafijaši. Ne želim te tamo.“
„Ma kaj ti znaš?“
„Ne budi bezobrazna. Znam.“
„Ma otkud? Upozoravam te, nemoj me izazivati. Ne ideš i gotovo.“ Nikada ga nije vidjela tako ljutoga. To ju je još samo izazvalo.
„Tko si ti da mi braniš?“ – izazivala je, ljutito.
„Tvoj prijatelj, draga,“ rekao je blažim tonom da je uvjeri. „Tamo će se večeras događati ružne stvari, rekao mi je prijatelj.“
„A što?“ – htjela je znati.
„Ne moraš znati. Uostalom bolje da ne znaš. Ti ne znaš šutiti. A o nekim se stvarima ne govori, razumiješ?“ Još dok je govorio vidio je krajičkom oka da je njezina ruka poletjela prema njegovom licu. Izvježbanim pokretom zaustavio je i primio čvrsto za zglob. Jauknula je.
„E sad je dosta.“ – prekipjelo mu je. Pimio je na ruke i prebacio preko ramena. Ponio ju je u prvu sobu i bacio na krevet. Ukipila se. Stajao je pored kreveta prijeteći je gledajući. Njegove oči poprimile su sivu boju. Suzile su se i gledale je hipnotički. Prijeteći. Imala je osjećaj da joj prodire direktno u dušu i da vidi sve. I što je željela da vidi i što nije. Usne su bile stisnute u tanku crtu. Skidao je remen sa hlača i u njezinim je očima ugledao bljesak straha. Neka, neka, nek se malo boji. Ni ona nije znala koliko je daleko spreman ići. Otkopčavao je hlače i počeo se smješkati. Opustila se ali se počela povlačiti po krevetu prema zidu. Skinuo je hlače i gaće. Ona ga je gledala napeto iščekujući što će se dogoditi. Podigao je remen sa poda i popeo se na krevet. Primio je za ruke i vezao ih remenom. Svezao je za krevet i sjeo joj na noge.
„Da te čujem sad.“
„Nije fer, sad se ne mogu braniti.“ – stenjala je, nemoćno.
„Pa brani se jezikom to ti ionako ide savršeno, jezik ti je slobodan. Za sada“, dodao je tišim glasom.
„Nemam se što braniti kad sam u potčinjenom položaju.“ – promucala je.
„A to ti smeta?“
„Da, naravno da mi smeta, smeta me što me želiš poniziti.“ – promrsila je, uvrijeđeno.
„Ne želim te poniziti, ni slučajno. Želim te naučiti pameti.“
„A je ti način.“ – opet je povratila kontrolu i počela ga izazivati. „Pa kako to misliš, samo sila i grubost... nabrajala je. Vi muški mislite ako imate pimpeke da ste u prednosti pred nama. Strašna stvar.“
„Uh.“ On je promijenio položaj i sredinom tijela došao do njezine glave.
„I kaj sad tu izvodiš, vidim da si uzbuđen, da me nećeš možda silovati“.... brbljala je bez prestanka.
„Previše pričaš mačkice,“ uronio je u njezina usta. Spremno ga je prihvatila uzbuđena do ludila. On je stenjao a njezina usta činila su ono što su htjela. Nije mogla odmaknuti glavu ali nije joj to palo na pamet. Bio mu je neugodan položaj. Izišao je i legao pokraj nje u pozi 69. Stavio je prst u nju. Bila je vlažna i vruća. Zaronio je jezikom u njezinu nutrinu dok je stenjala i nježno ga grickala. Svršili su istodobno u eksploziji strasti.
„Možeš li mi molim te pustiti ruke?“ - zaječala je.
„Zašto?“ - nije mu palo na pamet da se pomakne.
„Utrnule su mi.“ - cvilila je.
„Stvarno?“ - izvio je obrve.
„Kad ti kažem. Pa iznad glave su mi, ne mogu više.“ Pustio joj je ruke i dalje je držeći ispod sebe.
„Makni se s mene, težak si.“ - zavapila je.
„I ti si teška pa ne cendram.“ - samo se osmjehnuo.
„Pa nemam ni 50 kila.“ - iznenadila se.
„Nisam mislio na to. Znaš ti dobro na što sam ja mislio. Malena,“ zazvao je.
„Molim?“ – bila je iznenađena toplinom njegovog glasa. „Nisi valjda ozbiljno mislila kad si rekla da te želim poniziti. Znaš da to ne želim.“
„Ma znam, to je sve samo igra.“
„I ja to mislim. Uživaš me izluđivati, zar ne?“
„Da, kad si ti tako dobar plijen. Pustiš me, pa te izludim, pa me kazniš.. i tako ukrug. I to mi se sviđa.“ – nasmijala se, grleći ga.
„Divljakuša.“ – osmjehnuo se.
„Misliš da jesam?“ – podigla je glavu prema njemu.
„Znam da jesi.“ – poljubio je u vrh nosa.
„I što ćemo sad?“
„Krotiti te.“
„Da dok ti ne dosadi.“ – rekla je zamišljeno.
„Tko je rekao da će mi dosaditi?“ trgnuo se.
„Pa svima do sada je.“ – odgovorila je tužnim glasom.
„Ja nisam svi. I ti to dobro znaš. Ne mogu vjerovati da si tako nesigurna.“ – uozbiljio se.
„Pa kad nitko nije izdržao duže od dva mjeseca.“
„Ja budem.“ – rekao je uvjerljivo.
„Sigurno?“
„Sigurno, vjeruj mi.“ Rekao je to nježno je milujući po licu.
„A zašto?2 – začuđeno ga je pitala.
„Zato što te volim, ludice.“
„Voliš me?!“ – nije se prestajala čuditi.
„Jasno da te volim, pa kako bih inače mogao sve ovo činiti. Pobjegao bih glavom bez obzira.“ „Da kao i svi do sada. Ali ti nisi svi.“
„Nisam. Ja sam tvoj krotitelj i tvoj prijatelj, prije svega.“ Zagrlila ga je zahvalno odlučna, da ga barem danas, više ne zafrkava. Danas, samo danas. Baš ga je voljela zezati. Osobito sada kada je mogla biti sigurna da neće pretjerati. I znala je da je to samo njezin oblik testiranja muškaraca. Kao igra, tko će duže izdržati. Oni su obično popuštali prvi. Ali on nije. On nije bio kao ostali. Uostalom poznavao je cijeli život. Ako je odlučio da je vrijedna pažnje i ljubavi onda valjda ima i strpljenja za ovaj uvodni dio priče. Što je ona uopće znala o njemu. Poznavala ga je cijeli život. Ali što je uistinu znala. Znala je da je imao vezu sa nekom ženom tijekom akademije. Živjeli su zajedno dvije godine, ali nije znala kako je i kada to završilo. U njega je imala neograničeno povjerenje. To je tek sada shvatila.

14.07.2007. u 11:44 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.07.2007.

ŽELJA

UTORAK

- „Perverznjače!!!“, vikala je na mene.
- „Ma zašto sam perverzan?“, upitao sam, po tko zna koji puta toga dana.
- „A kako si ti to samo lijepo zamislio. Seks u troje. Ti, ja i neka ženska. Jel' ti to imaš već nekoga u planu?“, upitala je, gledajući me podozrivo.
- „Ne, nemam. Pitala si me kako obogatiti naš seks. I ja sam ti rekao. Što je tu čudno?“, nije mi bilo jasno. Znao sam da je neuobičajeno. Ali oduvijek smo bili iskreni. Vjerovao sam, duboko u sebi, da će popustiti. Pristati. Na igru. Seks u troje. To mi je san oduvijek. Zanimalo me, želio sam to. Uzbuđivala me pomisao na to. Ona je šutila. Vidio sam da razmišlja o tome. Shvatio sam da je moram malo uvjeravati.
- „Zamisli, ja sam u tebi, možemo raditi što i inače, a tu je još i netko tko te može dodatno uzbuđivati, lizati, dodirivati. Zar ne misliš da bi to moglo biti zabavno? Uzbudljivo? I tebi?“, znao sam da će je to potaknuti da promisli malo.
- „Hm, možda to i nije tako loše.“, popuštala je. „A da u taj seks uvedemo, za promjenu, muškarca, a ne ženu?“ Osupnulo me njezino pitanje. To mi nije padalo na pamet. Bio sam isuviše ljubomoran. Nije mi palo na pamet, da je možda i ona ljubomorna. Sadje bio red na meni da se zamislim. Nikako to nisam mogao zamisliti. Da sa nama u krevetu bude još jedan muškarac.
- „I...“, nije popuštala.
- „Ne znam. Nisam o tome razmišljao“, rekao sam iskreno.
- „Ne sviđa ti se ta ideja?“, htjela je znati.
- „Ne previše. Ne mogu zamisliti da gledam da te netko drugi ljubi, a ja mu držim svijeću. Osim toga, osjećao bih se kao homić.“
- „Zašto, zaboga? Pa nećeš ti s njim ništa.“ Bilo je tu neke logike.
- „Ipak, dva muškarca u jednom krevetu...“
- „Ili u jednoj ženi... tvojoj ženi....“, zastala je, izazivački. Točno je znala sa čime se borim. „Ovako ćemo,“ počela je konstruktivno, „ja ću tebi ispuniti želju, a ti ćeš nakon toga meni. Može?“ podigla je obrve, iščekujući odgovor. Nisam znao što da radim. Uletio sam u stupicu. Ucijenila me. Ipak, moja je želja pobijedila.
- „Dogovoreno. Slijedeći vikend dovesti ću nekog ja, a ti ćeš kada to odlučiš.“, još uvijek sam bio pomalo nesiguran.

PETAK

Vikend sam dočekao uzbuđen i poprilično uzrujan. Nisam znao kako će to izgledati. Već mjesecima mi se nabacivala nova kolegica u uredu. Nije mi palo na pamet prevariti ženu. Ovo je bilo ugodno i korisno. Kada sam joj predložio seks u troje, pristala je. Odmah. Kao da je to i prije radila. Došla je navečer kod nas. Večerali smo, razgovarali. Napetost se mogla pipati prstima. Ipak, u svemu je tome bilo nekog izluđujćeg uzbuđenja. Do ponoći sam shvatio da to jedva čekam. Otišli smo u sobu. Kao po dogovoru, započeo sam uzbuđivati svoju ženu. Moja nas je kolegica samo gledala. Ne znam kad se skinula. Do trenutka dok smo se mi skinuli i legli u krevet, ona je bila gola. I uzbuđena. Pridružila mi se u mojem nastojanju da uzbudim ženu. Povremeno su nam se prepleli prsti, dodirnule usne. Mislio sam da ću eskplodirati, prije no što stvarno počnem. Ušao sam u svoju ženu i svršio nevjerojatno brzo. Ona nije. Sve je to bilo uzbuđujuće, ali njezin nemir još nije popustio. Legao sam na krevet. Moja je kolegica preuzela glavnu riječ. Uzbuđivala je moju ženu. Bolje od mene, morao sam priznati. Da li je moguće, da samo žena zna što ženi treba? Takve su mi misli strujile glavom. Ohladile su me. Na kratko. Dok sam gledao kako je dodiruje rukama, usnama, jezikom, ponovno sam se uzbudio. Moja je kolegica dovela moju ženu do vrhunca. Vikala je, kako sa mnom nikada nije. Nakon toga se okrenula prema meni i samo sjela na mene. Iznenadila me. Počela se pomicati na meni. Moji su se snovi ostvarivali. Uživao sam. U njezinom propinjanju, u pogledu svoje žene, u dodiru nepoznatog tijela. dok smo bili spojeni, moja je žena na trenutak nestala iz sobe. Bio sam previše uzbuđen da bih mislio o tome. Prasnuo sam u eksploziji strasti. Kad sam došao sebi, na krevetu je osim nas, bio i nepoznati muškarac. On i moja žena, vodili su ljubav, u položaju koji je teško opisati. Bili su tako isprepleteni, da je bilo teško reći, gdje jedan počinje, a drugi završava. Moja je supruga stenjala, izvijala bokove i davala se nepoznatom muškarcu. Bio sam ljut, zbunjen i napaljen. Zgrabio sam svoju kolegicu i počeo je milovati. Istaraživao sam njezino tijelo. Godilo joj je. Lizao sam je po cijelom tijelu. Bio sam sve uzbuđeniji. Uzeo sam je još jednom i pao na krevet iscrpljen. Zaspao sam u trenutku. Kad sam se probudio, odavno je bio dan. Ušao sam u kuhinju. Moja me supruga čekala s doručkom. Bila je mirna. Ni traga sinoćnjem uzbuđenju. Dotjerana, mirisna i staložena. Sjeli smo za stol. Bio sam napet, ni sam ne znam zašto.
- „I kako ti se dopalo?“, morao sam nekako započeti. Nešto se događalo. No nisam znao što. Nisam mogao ni naslutiti.
- „Bilo je vrlo uzbudljivo. Pa čak i poučno, moram ti priznati. Shvatila sam nešto sinoć. Noćas.“
- „A što to?“, upitao sam sa strepnjom. Znao sam da je nešto, za mene neugodno. Samo nisam znao što.
-„Shvatila sam što mi je nedostajalo, sve ove godine.“
- „Što mila?“, ludio sam sve uplašeniji.
- „Da sam lezba. Zapravo, to je ružna riječ. Ili nije. U svakom slučaju, volim žene!“

12.07.2007. u 15:44 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.07.2007.

DEKOLTE

DEKOLTE

"Skini gaće!" - naredio je. Nije to bila molba.
"Molim!? Ti si lud."
"Skidaj se! Ne možeš mi pobjeći," rekao je kada je uhvatio njezin pogled prema vratima. Počela se skidati popuštajući. Činila je to uzbudljivo i polako. Kada je otkopčala grudnjak uzdahnuo je. Skinuo je trenirku već uzbuđen i stajao je pred njom gol od pojasa na dolje puštajući je da gleda učinke svoje zavodljive igre. Sjela je na krevet ispred njega i uzela ga u ruku.
"Stvarno misliš da je naš pimpek strašna stvar?", upitao je, osvrnuvši se na njihov prijašnji razgovor.
"A-a. Baš je dobro." - odgovorila je punih ustiju posla. Uzela ga je u usta i on je zaječao, stavivši ruke u njezinu kosu. Polegao je na krevet. Kleknuo je kraj kreveta i počeo je lizati. Stenjala je i pitala ga zašto je tako zapovjedno rekao da se skine. Odgovorio je da je samo htio seks sa njom.
"A to, a ja sam pomislila da sam opet nešto zabrljala." - osmjehnula se.
"Nisi zabrljala ali si me uzbudila. Gledao sam tvoj dekolte dok si čistila prašinu ispod kreveta i to me uzbudilo."
"Slatko. Nisam znala da i čišćenje prašine može djelovati uzbuđujuće."- priznala mu je, praveći se naivnom..
"Da, a osobito ako imaš prozirnu i ležerno otkopčanu košulju. Uh! Kako je dobrooo." Približio se krevetu i ušao u nju. Činilo joj se da je trajalo samo trenutak. Svršila je tako brzo da nije stigla misliti. On je svršio malo poslije nje uzbuđen do vrhunca njezinim užitkom.
"Već dugo me nisi ničim gađala." - iznenadio je svojom izjavom.
"Stvarno?" - upitala je.
"Čini mi se. Nismo se posvađali već sigurno mjesec dana."
"Fali li ti to?" - i dalje je bila iznenađena.
"Možda. Malo mi je čudno. To je ipak nekakav oblik komunikacije koji smo razvijali."
"Možda je to zato što se sad možemo seksati i bez te predigre." - razmišljala je glasno.
"Ipak, bilo je zabavno. A onda ništa, zlato moje, moraš me razljutiti. Ne preostaje ti ništa drugo." - izazivao je.
"Smislit ću već nešto." - odogovorila je, spremno prihvativši izazov.

08.07.2007. u 12:15 • 8 KomentaraPrint#

subota, 07.07.2007.

MALA PRGAVICA

"Evo, ja na primjer...." - započela je, maznim glasom.
"Reci lutkice, što ti na primjer?" Zagrlio je oko struka i privukao k sebi. Odmaknula se samo gornjim dijelom tijela i ozbiljno ga pogledala.
"Da smo mi počeli prije dvije godine, na primjer, već bi se razišli. Ne bismo ušli u ovu fazu. Ja mislim da se stvari dese ipak onda kada treba." - filozofirala je, što nije bilo tipično za nju.
"Slažem se s tobom. Mijenjaš se, draga." - gledao je ozbiljno u nju.
"Da, znam, osjećam." - i mislila je to, i osjećala.
"Ljubav te mijenja."
"Ljubav i ti. Da nije bilo tvoje upornosti, strpljenja i ljubavi još bih bila mala prgavica." - rekla je s osmijehom.
"Ma ti ćeš uvijek biti mala prgavica." Ljubio je po vratu.
"Misliš?" - upitala je, namještavajući svoj vrat njegovim usnama.
"Hm, nadam se."
"Zašto?" - mrmljala je uzbuđeno.
"Da te onda mogu istući po guzi." Uzdisao joj je na uho. Uzbudila se pri samom sjećanju na to. Njegove nemirne ruke istraživale su njezino tijelo. Stajali su u kuhinji. Zagrljeni su se počeli kretati prema kuhinjskim elementima. Podigao joj je suknju. Strgnuo je gaćice i podigao je na element. Skinuo je trenirku i hlače i spustio ih do koljena. Bez najave ušao je u nju. Vrhunac ih je pomeo za par minuta.
"Nikada me nitko nije tako uzbuđivao." - stenjao je.
"Znam, ni mene." - odgovorila je, topeći se od strasti.
"Ponekad mi se čini da bi po cijele dane mogao biti u tebi." Izišao je iz nje i pogledao prema dolje. "Pogledaj ga. Opet je dignut. Za ime Boga, pa ko je tu lud? On, ja ili ti? Ili svi skupa." - uisitnu je bio iznenađen.
"Valjda svi skupa." - rekla je vrlo zadovoljna.
"Moram te ponovo imati." - rekao je privlačeći je k sebi.
"Ne daj Bože dugog čekanja", odgovorila mu je. Zgrabio je i počeo divlje ljubiti. Pokušao je ući u nju ali su mu noge već drhtale. Od prijašnjeg seksa, od strasti od nestrpljenja. Podigao je sa elementa i spustio na pod. Bio je hladan ali ona to nije primjećivala. Ušao je u nju takvom žestinom da ih je oboje iznenadio. Nakon svega odmaknuo se od nje i strovalio na pod.
"Nikad te se neću zasititi." - procijedio je, glumeći očaj.
"I bolje ti je, znaš." odgovorila je veselo.

07.07.2007. u 12:09 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.07.2007.

TELEFONOM

- „Samo dva dana. Molim te, izdrži. Samo dva dana.“, uvjeravala me, iako nepotrebno. Znao sam da se vraća prekosutra.
-„Ne mogu više. Moram te imati odmah. Uzbuđen sam,“ vikao sam i nije me bilo briga tko će me ćuti.
- „Pa dobro, što sada da radim?“ – nemoćno je zapitala.
- „Zadovolji me!“ – odlučno sam joj rekao.
- „Ali kako?“ – zbunjeno je promrmljala.
- „Pa lako. Riječima.“ – ni sam ne znam od kuda mi ta ideja.
- „Telefonom???“ – bespotrebno je upitala.
- „A ne, mejlom!!!“ – bespotrebno bezobrazno sam odgovorio. Čudio sam se samom sebi. Nikada se nisam još tako uzbudio. Ipak, do prije par minuta sam pola sata gledao jednu čistačicu u lokalu, gdje sam svratio na kavu. Toliko me uspalila, poimicanjem svojega tijela, saginjanjem, dekolteom... poludio sam. Zatvorio sam vrata ureda i uzeo svoju nabreklu muškost u ruku.
- „Kreni!“ – zapovijedio sam ženi, s druge strane slušalice. Iznenadio sam sam sebe. Nikada se nisam tako ponašao prema njoj.
- „Pa što da ti pričam?“ – bila je očajna.
- „Što god ti padne na pamet. Kurac mi je dignut i u ruci. Pričaj!“ – ludio sam, uspaljen.
- „Zamišljala sam naš seks, kad se vratiš kući. Čekam te u kadi punoj pjene. Skidaš se i ulaziš u kadu.“ – dobro je počela.- „Milujem te po tijelu, ruka mi se kliže od pjene. Uzbuđen si.“
- „Prostači! Želim ćuti prostote!“ – poticao sam je.
- „Uzimam tvoj kurac u ruku, milujem ga, ti stenješ, uživaš, moja ruka je sve brža...“ – njezin je glas bio sve dublji. Unijela sa u priču. Bio sam siguran da je i njezina ruka nemirna.
- „ To draga, samo tako dalje“ – bio sam na rubu vrhunca. Moja je ruka, u stvarnosti, sve brže klizila.
- „ Izdižeš se iz vode, želiš mi biti bliže, uzbuđena sam od pogleda na tvoje tijelo, koje užvia pod mojim prstima..., netko kuca na vrata...“, zastao sam zbunjen, ona to nije shvatila, nastavila je maštati, poptuno prepuštena svojem snu... „ To je tvoj prijatelj, ulazi, skida se, kurac mu je ogroman, poželim ga u sebi...“
Tutu, tutu... Odmaknula je slušalicu od uha. Pa gdje je nestao njezin muž.

05.07.2007. u 13:15 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2007 (4)
Srpanj 2007 (10)
Lipanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ljubav na tisuću načina

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- Ja ne stvaram svijet, ja ga samo opisujem.
- Njegove strahote i mračne noćne more. Za vlastiti morbidni užitak?
- Opisujem što vidim. Svi čekamo red na oštricu giljotinje.
Pod našim nogama teku rijeke krvi, opate.
Bio sam u paklu,mladiću. Vi ste samo čitali o tome.



JA PIŠEM, VI ČITATE

Viagra and Mens Health - Non profit - providing information for erectile dysfunction in men.
Viagra

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Prvo pravilo politike : Tko naredi smaknuće, ne spušta oštricu.

Pisat ću lijepe priče. Ode kreposti.
Dječije stihove. Obećavam.
Uzbuđuje Vas dok me mučite? Digao Vam se.
Zateže Vam hlače.

Ne razumijete, kreposni bijednici.
Što me dulje mučite, ja dublje vjerujem u svoje principe.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jak je afrodizijak, zar ne, dušo?
Imati moć nad drugim čovjekom.

Dobit ćeš svoju priču.
Anđeli će proplakati,
a svecima će nestati daha.



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Poštovani doktore, Vaš je dvorac napokon uređen.
Sve ćete naći na svome mjestu; zavjese i engleska zvona.
Čak i držače vrata od slonovače. Nedostaje samo jedan detalj.
Vaša supruga.
Ona nije budala. Zatvor je zatvor i sa svilom i sa svijećnjacima.